2 min
Matea

Dijete – odraz roditelja

Ljudsko je biće nakon rođena najbespomoćniji stvor u velikom i nepoznatom svijetu. U svemu je ovisno od svojih roditelja, a posebno od majke. Potrebna je gotovo čitava godina da se osovi na noge i progovori prve riječi.

Njegova psiha formira se tako da ono pounutruje model ponašanja svoje majke, zatim čitave obitelji i na taj način postaje i nastaje po slici i prilici svojih roditelja. Ono će ih oponašati, poistovjećivati se s njima, stvarati i rješavati konflikte po njihovom obrascu, a na isti način ovladavati emocijama ljubavi i mržnje, usvajati moralne norme, sustav vrijednosti i norme ponašanja. Tek mnogo kasnije, tj. u pubertetu ono će početi preispitivati ove modele i stavove u potrazi za svojim osobnim identitetom.

Odnos roditelja je jako bitan

Već prema tome kakva je atmosfera u obiteljskom krugu trajno konfliktna ili ne, stvara se prvi presudni lom u djetetu – dali se tom svijetu može vjerovati ili mu se vjerovati ne može. Tako se upravo u obitelji uspostavlja bazično povjerenje ili nepovjerenje u svijet i u ljude i često prati čovjeka čitav život. Istraživanja su pokazala da djeca s problemima dolaze iz obitelji gdje trajno vlada napetosti u odnosima, mnoge nesuglasice i mnogobrojne teškoće u međusobnim komunikacijama.

Iz ovog proizlazi da je veoma važno kakva je kultura ljudskih odnosa u obitelji, jer će o tome ovisiti kvaliteta života. Roditelji s više-manje skladnim i harmoničnim odnosima podizat će zdravu djecu sa sebi sličnim obilježjima. Njihova djeca razvijat će se brzo i bez mnogo konflikata koji bi dovodili do zastoja u razvoju, poremećaja u ličnosti i ponašanju. Sasvim je druga priča o roditeljima, koji manifestiraju agresivnost u svojim odnosima, jer ta će se agresivnost, ili možda velika bojažljivost, sasvim sigurno ugraditi u psihu njihova djeteta.

Postoji također tip roditelja koji previše dugo zadržavaju svoje dijete u položaju zavisnosti i ne poštuju pravilo da ga postupno osamostaljuju. Oni će ga puštati u svoj krevet, odijevati ga po svojemu ukusu, pisati mu domaće zadaće i onda kada to više ni izdaleka nije potrebno. Takvi se slučajevi naročito često susreću kod dugo očekivane djece, a vrlo često i kod najmlađeg djeteta u mnogobrojnoj obitelji. Poseban oblik takvog roditeljstva jest pretjerano zaštićivanje djeteta. Pokazalo se da roditelji koji emocionalno duboko vezuju dijete za sebe i pretjerano ga zaštićuju vrlo često imaju slabe međubračne odnose te njihov zaštitnički stav predstavlja premještanje brige s bračnog partnera na dijete. To za dijete može biti vrlo štetno jer ga čini nesigurnim, nesamostalnim.

Previše brižljive i presavjesne majke mogu svojom  pretjeranom dobrotom učiniti dječju psihu odviše krhkom u odnosu na životne probleme. Svemu tome može znatno pridonijeti i otac koji često izbiva iz kuće.

Većina djece sretno će proći kroz ovu fazu prvobitnih odgojnih modela, ali će se krajnji efekti ipak pokazati tek u pubertetu. Na putu svoje samostalnosti i u potrazi za svojim osobnim identitetom, što je krajnji cilj svakog odgoja, mladi čovjek konačno će postaviti pitanje: Koliko ja ličim na svoje roditelje? U tom konačnom odvajanju, u potrazi za sobom i na putu svoje samostalnosti i nezavisnosti već je ugrađen roditeljski „kamen temeljac“.

Izvor. Stjepan Ozimec – Pedagoške kapi uz psihološke iskre (feljtoni o roditeljstvu)

Koja je Vaša priča?

Ukoliko mislite da nam možete pomoći, ili da imate priču, savjet ili članak koji bi mogao pomoći drugim posjetiteljima, slobodno nam ju pošaljite.

Također, svatko tko je zainteresiran može postati autor na portalu mucanje.com ukoliko je odgovoran, često posjećuje portal i ima smisla za pisanjem artikala.

Da bi postali autor, morate prvo napisati par članaka kako bi vidjeli da ste stvarno zainteresirani postati autorom. Nakon toga ćemo Vas kontaktirati želite li postati dio naše zajednice.