Objavljeno 03. lipanj 2013 u kategoriji Razno

Fiziološko mucanje

Zabrinuti roditelji djece dobi između dvije i šest godina javljaju se logopedu jer primjećuju da njihovo dijete ponavlja  glas, slog ili čitave riječi. Mucanje koje se pojavljuje nazivamo razvojnim jer ono nestaje najčešće samo od sebe tijekom odrastanja. Razvojno mucanje je najčešće prolazna faza povezana s intenzivnim razvojem govora. Zašto dolazi do mucanja u ranoj dobi?

U dobi od dvije godine djeca počinju spajati dvije ili tri riječi u rečenicu. Izgovor je nepravilan, tempo govora je spor, a svaki slog jednako naglašen. Između dvije i tri godine, ove primitivne rečenice postaju duže, a djeca često izgovaraju višesložne riječi, riječi koje ni sami ne razumiju te počinju brže govoriti.

U ovom stadiju uče izgovarati nenaglašene slogove u riječima što im omogućuje da mogu govoriti brže te tako dolazi do stvaranja dužih i složenih rečenica. Postoji izrazita želja za komunikacijom, a rječnik je bogatiji iz dana u dan. Neka djeca počinju ponavljati riječi ili slogove, najčešće na početku izjave, tj. rečenice. U dječjem govoru mogu se primijetiti zbunjujuće misli, nesigurnost o onome o čemu govore, razmišljanje jesu li to na dobar i pristojan način izgovorili, jesu li to izgovorili onako kako očekuju njihovi roditelji.

Tada u govoru dolazi do oklijevanja, a posljedica su ponavljanja koja čujemo u izgovoru slogova i riječi. Kasnije, kao odrasle osobe neki će koristiti poštapalice „pa…“, „kao…“, „mmm…“, ali u ranoj dobi samo ponavljaju određene elemente u govoru.
Ova ponavljanja djece u ranom djetinjstvu smatraju se normalnim ukoliko se ona ne pojavljuju prečesto. Djeca počinju govoriti sve više i imaju sve više i više toga za reći, a njihov govorni aparat nije spreman za takvu produkciju.

Ono što utječe na tečnost govora je zrelost govornih mehanizama koji su potrebni za pravilan izgovor i bogatstvo vokabulara potrebno za tu dob. Neka djeca počinju mucati,  a neka ne. Zašto je to tako ne postoji jedan univerzalni odgovor. Naravno, uvijek možemo optužiti genetiku i obiteljsko naslijeđe.

Djeca koja mucaju ponekad su introvertirana, sramežljiva, ne znaju se nositi sa zahtjevima koje im nosi svaka pojedina govorna situacija.
Karakteristika fiziološkog mucanja je govor bez napetosti, bez grčeva, bez posebne napetosti facijalne muskulature (napetost mišića lica), tikova, a disanje je uglavnom normalno bez dahtanja i zadržavanja daha. Ukoliko se fiziološko mucanje pravilno ne tretira može prerasti u neki drugi oblik mucanja, u sekundarno mucanje gdje mucanje postaje naučeno ponašanje. Roditelji i drugi stručnjaci, odgojni djelatnici takvo mucanje ne bi trebali proglašavati mucanjem.

Najbolji savjet koji mogu dati roditeljima jest da ignoriraju problem koji su primijetili, da ne govore pred djetetom o mucanju, ne ispravljaju govor niti zahtijevaju ponavljanja nepravilno izgovorenog.

Ono što odrasli mogu učiniti jest stvoriti jednu ugodnu i opuštenu atmosferu u vlastitom domu, naći vremena poslušati dijete da izgovori do kraja što ima, bez prekidanja i dovršavanja rečenica umjesto djeteta, govoriti sporije, s većim pauzama, osigurati vrijeme za tišinu i odmor.

Dijete nije bolesno, dijete to ne čini namjerno. Razvojno fiziološko mucanje može proći bez posljedica za govor zato potražite logopeda koji će vas uputiti i savjetovati što vam je činiti.

Martina Galeković, profesor logoped