Objavljeno 11. December 2011

Faze razvoja mucanja

1. Razvojne govorne ne tečnosti

U doba govorno – jezičnog razvoja u djece pojavljuju se ne tečnosti, to mogu biti ponavljanja početnog sloga, jednosložne ili dvosložne riječi, ali ne više od dva puta. Djeca ponavljaju cijelu riječ ili čak cijelu rečenicu, češće od sloga. Može umetati poneki slog, ali samo jednom ( npr. Idemo u uh, kino. ). Može izmijeniti nepotpunu rečenicu ( npr. Vidio sam… tamo je jedan pas. ). Tijekom govora može se pojaviti i poneka napeta stanka ( npr. Mogu li dobiti još ( stisnuta usta, govor je prekinut ) kolača? ). Takve razvojne ne tečnosti javljaju se od 1.5 do 6. godine.

2. Granično mucanje

Javlja se od 1.5 do 6 godine. Dijete ponavlja početni slog više od dva puta. U govoru ima više ne tečnosti, te je mnogo više ponavljanja i produljivanja početnog sloga nego izmjena i nedovršenih rečenica. Većinu vremena tijekom govora dijete nije napeto, međutim može povremeno pokazivati da je svjesno ne tečnosti vlastitog govora, što može značiti prijelaz prema mucanju. Naziv granično mucanje rabi se jer se ono zbog učestalog ponavljanja prvog sloga u riječi razlikuje od govorne ne tečnosti dječjeg govora, a opet nema simptome koji čine početno mucanje. Kod pojave početnog mucanja vrlo je važno da roditelj brzo reagira. U slučaju graničnog mucanja polazi se od indirektne terapije. Mijenjanjem negativnih, stresnih dijelova svakodnevne komunikacije u obitelji te praćenjem savjeta logopeda postoji velika šansa za razvoj tečnog govora.

3. Početno mucanje

Javlja se od 2 do 8 godine. Tijekom govora postoje znakovi mišićne tenzije. Ponavljanja slogova su brza i nepravilna s pojavom zastoja, naglih prekida izgovora riječi. Tijekom ponavljanja i produljivanja slogova javlja se i mijenjanje visine glasa kojoj je uzrok povećana napetost glasnica. Napetost se može javiti kod pokreta usana, jezika ili vilice prilikom započinjanja izgovora. Povećana napetost način je na koji dijete pokušava prebroditi teškoću početka izgovora pojedine riječi. Moguće su pojave žmirkanja očima, kimanja glavom. Dijete je svjesno da je njegov govor ne tečan, te se zbog toga može osjećati frustrirano. Kod početnog mucanja kod djece se najčešće ne razvija lošija slika o sebi.

4. Prijelazno mucanje

Javlja se od 6 do 13 godine. Prisutni su napeti zastoji u govoru uz ponavljanja i produljivanja. Česti su popratni pokreti glave, očiju, umetanje glasova ili riječi. Djeca izbjegavaju neke riječi i situacije jer postoje predviđanja riječi i rečenica u kojima će se pojaviti mucanje. Javlja se strah prije govora, neugoda tijekom mucanja i sram nakon mucanja.

5. Uznapredovalo mucanje

Javlja se nakon 14 godine života. Ovaj se stupanj u razvoju mucanja karakterizira više prema dobi nego prema simptomima. U njemu su temeljna ponašanja, uglavnom zastoji, mnogo se govornih situacija i sugovornika izbjegava. Osobu mogu preplavljivati strah, zbunjenost i sram; osoba s uznapredovanim mucanjem često se osjeća bespomoćno i glupo. Simptomi su rezultat duboko ukorijenjenog učenja. Negativno doživljava sebe. Terapeut treba pomoći osobi da preispita svoje stavove, otpusti koliko je to moguće negativne emocije. Terapija je stoga integrativna. Sadrži elemente govornih terapija i psihoterapije.

Izvor

http://www.blog.hr/terapije-mucanja-djece.html

http://www.logokor.hr/mucanje.html