Koliko puta često čujemo kod odraslih kada kažu: „Trebam napraviti, a ne filozofirati (misliti).“ Došli smo do toga da misliti znači „ništa ne raditi“, a to nam se skupo osvećuje na svakom koraku. Štošta što radimo, radimo nepromišljeno, nedomišljeno, improvizirano, slučajno, igrajući se slijepo ili na sreću, zalijećući se, a najčešća metoda je metoda pokušaja i pogrešaka.
Civilizacija je skupo platila spoznaju da ljudski um ide ispred ljudske ruke, da je prema tome ljudska ruka samo „oštrica“ uma. Ali, mi uporno niječemo to krupno saznanje koje inače proviruje iz naše narodne izreke da „um caruje, a snaga (fizička) klade valja“.